Zašticen ludošcu, jaci je od svih nas.

M. Selimović

 

Gdje su zlatne ptice ljudskih snova, preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi?

 

Ptice umiru pjevajući

Prema jednoj legendi postoji ptica

koja pjeva samo jednom u svom životu,

ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji.

Od trenutka kada napusti svoje gnijezdo,

ta ptica traži trnovito drvo

i nema mira dok ga ne nađe.

Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane

i pjevajući nabode svoje tijelo

                         na najduži i najoštriji trn.

                         Dok umire njezina bol prerasta u pjesmu

                         daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.

 

                         Cijena te predivne pjesme je život,

                         ali čitav svijet zastaje da sluša

                         A bog na nebu se osmjehuje.

 

              Jer ono najbolje što postoji, može se platiti          

                            po cijenu velike boli.

                        Ili bar tako kaže legenda...

 

 

Jedini poznat mi čovjek koji se ponaša razumno je moj krojač; svaki mi put nanovo uzme mjere. Ostali se ravnaju prema starima i očekuju da se uklopim u njih.

 George Bernard Shaw

 

 

 

 Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari

              Aleksandra Poter

Stari Indijanac ispričao je jedne večeri unuku priču o vječnoj borbi koja se odvija u ljudima.
Rekao je: "Sine, borba između dva vuka događa se u svima nama.
Jedan je zločest, u njemu prevladavaju gnjev, zavist, ljubomora, pohlepa, oholost, samosažaljenje, ljutnja, inferiornost, laž, lažni ponos i egoizam.
Drugi je dobar i u njemu prevladavaju radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, ljubaznost, ljubav, suosjećanje, darežljivost, istina, suosjećanje i vjera."
Pita unuk: "Koji vuk pobjeđuje?"
Indijanac odgovara: "Onaj kojeg bolje nahraniš."

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.

                  Dušan Radović

Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuća samoća do tebe !
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.

Neruda

Spisak mojih snova je dugačak, al' na prvom mjestu sad ste vi.
Ja sam stari, ofucani mačak, ne nudim vam nista loše:
nove priče, stare ploče.

Vi ste moje sve il' ništa, već odavno lovim miša poput vas,
malog miša kao vi.
Balašević

... a ipak,nije nesreća što me se ona ne sijeća, ma kakvi, nesreća je što se ja nje sjećam...

Balašević

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.

Da, mora da je tako.


Miroslav Antic

 

da li su to stvarno bili bolji dani,

il smo bolji bili mi?

Đorđe Balašević

 

 

 

Izabrati jedan put značilo je napustiti ostale.

Paulo Coelho

 

 

Čovjek nikad ne treba da ode kad ima razloga da ostane.

Meša Selimović

 

Sadašnjost je bila samo most, i oni na tome mostu još dan-danas stenju, kao što cijeli svijet stenje, i nijedna se budala ne sjeti da most digne u zrak.

Miller

Bila je tužna i rašminkana, ali mene nije moglo prevariti to što je izgledala kao polovni anđeo. Znao sam da nema polovnih anđela. Ima ih samo umornih.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pablo Neruda

Bit ćemo suviše voljeni ili suviše prokleti.
Budi uz mene kada odem.

Miroslav Antić

Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?

Đorđe Balašević

Ne pravi od tuge nauku...

Đorđe Balašević

Opet sam sam.

Mozda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učinit ću sve sto mogu. ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Meša Selimović

Bio jednom jedan dječak, u očevoj kući, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer ništa nije znao o životu.

Meša Selimović

Pa, dobro... Nećeš na vodu, nećeš na zemlju, ostaje nam jedino nebo... A čak i lastavica nebom samo putuje, i njeno je gnjezdo pod strehom... U oblacima ne živi nitko... Samo neostvareni snovi...

Đorđe Balašević

Volio sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem..

Đorđe Balašević

Odlučio sam da te volim
nadam se da ovo nije pjesma
odlučio sam da te volim
i pustim prašinu da živi
dok je ne zaprosi vjetar
i prenese preko praga, od sada

Da, sada gledam kroz tvoje oči
ti si nišan na licu moga anđela
oprosti mi sto odlazim
ja nikada ne ostajem

Ti i ja smo taoci visina
sve dok se zemlja
ne oduži oblacima
bez imalo sebe

Urban & 4

Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem: bit ću ti prijatelj.

Meša Selimović

Završava li svaki čovjek tako što se

bori sa sobom bivšim.

Meša Selimović

…jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tiče…

Meša Selimović

Kad vidis da mlad čovjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju - Određen si da živiš ovdje - izgrdio me - e pa živi! I živi što ljepše, ali tako da te nije stid. I radije pristani da te Bog pita: zašto nisi to učinio? Nego: zašto si to učinio?

Meša Selimović

nevolje krenu onda kada tumačim stvarnost...

Balašević

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

Pablo Neruda

Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.

 Meša Selimović

 

A ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

Meša Selimović

Nitko drugi, ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.
Pođi, pođimo zajedno, preko voda vremena,
Nitko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce, ni mjesec — samo ti, moja zimzelena.

Pablo Neruda



Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

D. Cesarić

Sanovnik s jasnim slovima, lako je to sa snovima...
Nevolje krenu, onda, kad tumačim stvarnost...

Ne vrijedi kasno je brojati trijumfe i havarije...
sve spiskano i stečeno...
Ne vrijedi kasno je ostaje s tobom na vrh kalvarije...
samo neizrečeno...

Sve rjeđe srećem ljude iz svog plemena...
zamiču redom s one strane vremena...
Sjenke im tamnije od njih bez keca pred poslednji štih,
nisam baš znao da im javljam dobre vijesti...

Za tim ću sutra žaliti, to ćemo jednom zaliti,
u nekom tuđem snu u kom ćemo se sresti...

Balašević

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je jos mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.

Šteta sto nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.

 

Meša Selimović

 

 

nitko drugi, ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima...

Ti uvijek nađeš pravu riječ da me slomiš...

Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
valovi što u zoru uguše sve što se olako žari.
Kad jednom kroz miris mora osjetiŠ miris nara
povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.

Miladin Berić

Odvedi me do mog čamca na rijeci
Moram do nje, prosto moram do nje
Odvedi me do mog čamca na rijeci
I suza će nestati trag

Tommy Shaw

NEĆU TE VOLJETI VIŠE

Kad umrem i prozračni travanj
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Neću te voljeti više.

Spokojna ću biti,smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada;
Njemija ću biti i tvrđega srca
Od tebe sada.


Sara Teasdale

Ti uvijek znaš najbolji način, s tobom lako branim naš tron...
Ti si ta nit, taj rijetki začin koji daje poseban ton...
Moj si mali čarobnjak... Koji donosi spas...
A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas...

Đorđe Balašević

I opet taj osjećaj samoće…

 

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje:
oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me sjenke minulih dana.
Sjećanja mutna kao u laži, kao u snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam
i sve su jače ruke sto me vuku dnu.

Đorđe Balašević